|
"SEVDALINKA JE KAO TVOREVINA "NARODNE DUSE" JEDINO ORIGINALNA I KOMPLETNA UZ SAZ, KOJI OPET U RUKAMA DOBROG SAZLIJE POKAZUJE SVOJU DUSU... SAMO U SEVDALINCI PRACENOJ SAZOM OPET CE BEHAR BITI BEHAR, SADRVAN CE BITI SADRVAN, AKSAM, ZORA, CVIJECE, SEVDAH OD KOJEG "GOREG JADA NEJMA", SVE CE BITI NEPATVORENO, DOBIT CE SVOJU DIMENZIJU I BOJU, BOJU KOJU IMA I U PRIRODI I ZIVOTU. SAMO TAKO CE SEVDALINKA OSTATI ONO STO JESTE, BEZ OPTERECENJA I BALASTA "MODERNISTICKE SMINKE"" (Šukrija Trako, 2003.)
|
OSNOVNE INFORMACIJE O SAZU:
SAZ je rijec perzijskog porijekla i u prijevodu znaci - trska, sum trske, cemu njegov ton najvise i slici. U nase je krajeve dosao sa dolaskom Turaka u XV stoljecu.
To je melodijski instrument, koristen pretezno samostalno, bez podrske i sudjelovanja drugih instrumenata u pratnji pjesama ili instrumentalnim izvedbama.
U SAZ SE KUCA...
Sazovi mogu nastupati i skupno - U TAKUMU SAZOVA... (prvi takum poslije 73 godine odrzan je u Sarajevu u julu 2003.)
Saz je nesumnjivo, obzirom na svoje porijeklo, najcesce bio prisutan u muslimanskom dijelu stanovnistva, a posebno u visim socijalnim krugovima, aginskim i begovskim cardacima kao i sijelima onovremene boemstine. U navedenim drustvenim slojevima, neopterecenim socijalno-ekonomskim problemima, njegova posebnos je mogla da opstane. ON NE TRPI HILU (NASILJE), KAKO PREMA SEBI TAKO NI PREMA PJESMI SA KOJOM JE PREDSTAVLJAO NERAZDVOJNU CJELINU KAO "NOKAT I MESO" I danas tvrdim, bez namjere da minimiziram vrijednost orkestriranih aranzmana sevdalinke, ISTA JE ORIGINALNA SAMO UZ SAZ... ON JE INSTRUMENT PO MJERI SEVDALINKE, A ISTA JE CESTO PRAVLJENA PO NJEGOVIM "MJERAMA I MOGUCNOSTIMA". (podvukao S.V.)
SPECIFICNOSTI BOSANSKOGA SAZA:
- Specifican ton
- Niz tonova koji se koriste na sazu je iz velike, male i prve oktave tosnkog sistema. U tom prostoru se i krecu muske glasovne mogucnosti. Melodijske zice se prazne stimuju na tonove iz male oktave i na pozicijama - pragovima imaju tonove i iz prve, a basova na ton iz velike oktave. To je posljedica duzine zice, koja je na sazu dvostruko veca od zice na gitari. Kako se prva zica gitare stimuje na ton e¹ (iz prve oktave), prirodno je da se sazova, obzirom na razlike u duzini, stimuje nize, priblizno za oktavu. Takodjer, medjusobni raspored i geometrijski odnos njegovih pragova odudara od nekih opcih zakona fizike. Oni nemaju neki uobicajeni geometrijski slijed koji susrecemo kod drugih instrumenata.
- Rezonancija i fonski kvaliteti
- Posebna ukrasenost saza sa rezbarenim i mozaicnim motivima, pri cemu se koriste segmenti od drvenih elemenata sa pogodnom bojom i teksturom drveta, ali nikada bojenjem. U tu svrhu se jedino koristi bezbojni lak.
- Bitan faktor kvaliteta saza je TEZINA saza - sto je saz laksi smatra se kvalitetnijim, boljim.
(Izvor: Sukrija Trako: Saz u Bosni. Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica, 2003.)
"SAZ je kordofoni (zicani) muzicki instrument iz grupe tambura. Broj zica mu je razlicit i krece se od sest do sesnaest. Najcesce je taj broj, kod sazova koje susrecemo u Bosni i Hercegovini, osam, deset ili dvanaest. Sve su zice ugodjene na podjednaku visinu. Sazom se najcesce prati pjevanje samoga pjevaca. Najprije svirac preludira narocitim instrumentalnim motivom, a zatim adekvatnom arijom same pjesme. Na dugim notama i pjevacevim pauzama svirac 'veze' sitnim motivima da se ritam ne bi umrtvio. Zvukovi na sazu se proizvode udaranjem terzijana po zicama. Svirac drzi terzijan u desnoj ruci, po svim zicama istodobno da bi se proizvela maksimalna zvucnost. I saz i sargija su bili prosireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Sargija ima nesto kracu, a saz jako dugacku hvataljku. Dugacka hvataljka saza je razumljiva kada se ima u vidu melodijski 'vez' u vrlo visokom ambitusu (preko dvije oktave) kakav je karakteristican za nase gradove. Samo ovakvim instrumentom moguce je pratiti nase najoriginalnije folklorne arije oblika nenadmasne sevdalinke.
Ukrasavanju saza poklanjana je velika paznja. Pesevi saza ukrasavani su srebrom, vezeni su po njima, srebrenom zicom, ornamenti, vrsena je inkrustacija sedefom i potkicivani sa merdzanom i biserom. Za takav saz se u nasim narodnim pjesmama susrece nazivlje: 'sedefli tamubura', 'biserli tambura', 'tamburica bisernica', 'bisernica' i drugi. Pitanje da li je saz potakao nastajanje nase najoriginalnije folklorne arije, 'PORAVNE' ili 'RAVNE', kojoj nema uzora ni u jednom muzickom folkloru svijeta, ili je pak 'PORAVNA' pjesma uvjetovala tako prisno urastanje saza u nas muzicki folklor, do danas nije rijeseno…
|
"SAZ JE POSTAO SIMBOL NAJRAVNIJE MELODIKE, NAJSMISLJENIJEG I EMOTIVNO NAJPRODUBLJENIJEG TONSKOG FILIGRANA KOJI SE MOZE SMATRATI JEDNIM OD NAJLJEPSIH BISERA U SVJETSKOJ OGRLICI NACIONALNIH MUZICKIH NASLIJEÐA." (Rusmir Mahmutcehajic, 1974.)
|
Na sazu se svira [kuca] po sluhu. Mada je najcesci slucaj, kao sto je receno, da se sazom prati pjevanje samo jednoga pjevaca, uz saz se moze svirati i kolektivno, i to ne u harmonijskom, vec iskljucivo u melodijskom smislu…
ISTOVREMENO SVIRANJE VISE SAZLIJA NAZIVA SE SVIRANJE (KUCANJE) U TAKUMU. U ovakvim prilikama sazovi se moraju ODUZENITI (dotjerati, urediti) u strogoj unisonosti. Najmanje skretanje jednog od sazlija sa unisone linije jasno je primjetljivo i za slusaoca vrlo neugodno. 'Oduzenjeni' sazovi daju vrlo njezne, sjetne i prijatne zvukove. Sazlijski takumi su svojevrstan audiovizuelni spektakl, cemu doprinosi bogato ukrasena i zivopisna bosanska nosnja protagonista."
(Izvor: Rusmir Mahmutcehajic: Zapis o muzici iz 1767. godine iz kodeksa Gazi Husrev-begove biblioteke u svijetlu nekih karakteristika muzickog folklora Bosne i Hercegovine. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Vol. II-III. Sarajevo, 1974., str. 145-47. Isti je rad ponovno stampan u knjizi "Saz u Bosni" Sukrije Traka, 2003.)
SAZ U NASOJ NARODNOJ PJESMI (izbor):
"Udaralo Ture uz tambure,
udaralo, pa se raspjevalo,
Tambura mu od suhoga zlata,
tanke zice kose djevojacke,
a terzijan drvo simsirovo."
"Tamburice, drvo javorovo,
Ko te kov'o nikad ne bolov'o."
"Imal' jada ko kad aksam pada
Kad' mahale fenjere zapale,
a sa djula jeca glas bulbula?
Kad' saz bije u prve jacije,
Kad' tanani drscu sedrvani,
a iz tame sapcu usne same
"Gondze moje, dal' jos mislis na me?""
"Sini, sini, sjaj mjesece sini iza gora
Da ja vidim ko se sece nocas ispred dvora
Ko li sece ko li pjeva? tanko glasovito
Uz dvije zice tamburice tuzno zalovito."
"Ja da vidis Moric Ibre
Kad se lati tamburice
Pritegnu joj tanke zice
Pa zakuca i zapjeva
Sitno kuca Moric Ibro
Sitno kuca, jasno pjeva:
Dunjaluce, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
Bascarsijo, gani ti si!
Cemaluso, duga ti si!
Latinluce, ravan ti si!
Taslihanu, sirok ti si!
L'jepa Maro, l'jepa ti si
Dosta si me napojila
Od dusmana zaklonila!"
"Tamburice, moja dangubice
Da te svojoj ja poklonim majci,
Majka dertli, a ti vrlo sesli
Vazda bi mi majku rastidila.
Da te svojoj ja poklonim seki,
Malecna je kucati ne znade.
Da te svojoj ja poklonim dragoj
Jos je mlada moze se udati
Pa ce tebe drugom odnijeti
Tamburice moja dangubice!
Ja cu junak tebe pokloniti
Svom jaranu, Ibri barjaktaru
Ne bi li me Ibro pozalio
I s' tobom me u pjesmi pjevao!"
SAZLIJA (izgled):
"Obicno je obucen: na glavi crveni fes sa crnom kicankom, fermen crni od cohe vezan crnim gajtanima sa orijentalnim sarama na coskovima vezenim iglom od biljura, bijela kosulja od cerece, troboloz svileni sareni na krajevima sa kitama oko pojasa, jagluk od finoga beza zlatom vezen na jednom uglu - nosen o pojasu, caksire crne od cohe - abe vezene crnim gajtanima na bokovima sa dugim turom uskim nogavicama, na nogama carape i cipele - mestve, firale kaljace sa kalosama, postule (zavisi od godisnjeg doba)." (Izvor: Ismet Cumurija. Saz, sevdahlinka i sijelo. Most, Mostar, 1998.)
POZNATE BOSANSKE SAZLIJE:
- Hasim Muharemovic (Srebrenik)
- Avdaga Vrabac (Tuzla, umro 1996.)
- Mehmed Gribajcevic (Sarajevo)
- Avdo Lemes (Sarajevo)
- Igbal Ljuca (Sarajevo, umro 2002.)
- Muhamed Borogovac (Zivinice, umro 2003.)
- Kadir Kurtagic (Sarajevo, umro ?)
- Muhamed Mesanovic-Hamic (Sarajevo, umro 1978.)
- Camil Metiljevic (Hrasnica)
- Selim Salihovic (Janja kod Bijeljine, umro 1988.)
- Sukrija Trako (Visoko)
- Sadeta Osmanovic (Lukavac)
- Halid Music (Zivinice)
- Sulejman Saric (Tuzla)
- Smail Mehuric (Tuzla, umro 1992.)
- Muaz Borogovac (Zivinice)
- Rajko Simeunovic (Brcko?)
- Omer Dedic (Zivinice)
- Amir Haskic (Travnik)
- Nazim Isanovic (Banja Luka)
- Himzo Tulic (Zvornik)
Od 2003. god. pri Institutu sevdaha - Fondaciji Omera Pobrica iz Visokog djeluje TAKUM SAZOVA. Cine ga slijedece sazlije: Sukrija Trako, Mehmed Gribajcevic, Halid Music, Hasim Muharemovic, Mustafa Terzic, Camil Metiljevic, Sadeta Osmanovic (jedina dama medju sazlijama!), Omer Dedic, Avdija Agusi, Imsir Malkic i Avdo Lemes. (vise detalja pogledati na www.institutsevdaha.ba)
IZVORI:
- Cumurija I. (1998) Saz, sevdahlinka i sijelo. Most. Br. 102 (13), 1998.
- Trako S. (2003) Saz u Bosni. Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica.
- Mahmutcehajic R. (1974) Zapis o muzici iz 1767. godine iz kodeksa Gazi Husrev-begove biblioteke u svijetlu nekih karakteristika muzickog folklora Bosne i Hercegovine. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Vol. II-III. Sarajevo, 1974., str. 145-47.
- Pobric O. (2003) Saz u Bosni (projekat). Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica.
(www.institutsevdaha.ba)
|