|
|
Naslovna stranica Sahinpasiceve zbirke "Po Taslidzi pala magla", izdanje iz 2002.
|
"Hamdija Sahinpasic, rodjen 1916. godine u Pljevljima u Novopazarskom sandzaku, jedan je od posljednjih zivih i djelatnih bastinika u tradicijskom lancu bosnjackog usmenog pjesnistva. Sahinpasicev repertoar cine pretezno lirske te one nesto duze pjesme koje se uobicajeno imenuju kao balade i romanse. Po svemu, Sahinpasic je zapravo svojevrstan pjevacki fenomen, jer je znao i pjevao stotine pjesama, ne samo na bosanskom nego i na turskom pa i albanskom jeziku. U zenitu svoga pjevackog umijeca - kada je imao cetrdesetak godina - Sahinpasic je posjetio u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu crnogorskog etnomuzikologa Miodraga A. Vasiljevica i u nekoliko dana mu otpjevao - u cijelosti ili samo pocetke - preko tri stotine pjesama, koje su snimane na magnetofonsku vrpcu. Tako je nastala zbirka od tri stotine pjesama koja je, dvojezicno i sa notnim zapisima, objavljena u Moskvi 1967. godine, ciji bosanski naslov - donesen naporedo sa ruskim - glasi: "Jugoslovenske narodne pesme iz Sandzaka. Po pevanju Hamdije Sahinpasica iz Pljevalja."(Izvor: Munib Maglajlic, Pjevac i pripovjedac Hamdija Sahinpasic, Znakovi vremena, vol. 15, br. 5, Sarajevo, 2002.)
Navedena sjajna zbirka je dozivjela 2002. godine svoje drugo, bosansko izdanje uz neophodne korekcije gresaka nastalih u prvom izdanju, a objavljena je pod naslovom: "Po Taslidzi pala magla: Narodne pjesme iz Sandzaka po pjevanju Hamdije Sahinpasica iz Pljevalja".
Evo detalja o nacinu prijenosa usmene tradicije kod Sahinpasica koje sazima dr. Munib Maglajlic:
"Cuvar tradicije pjevanja u porodici Sahinpasic bila je majka Serifa, koja je - osim za pjesmu - imala izrazit dar i za razlicite rucne radove. Majka Serifa nije mogla u najuzoj porodici prenijeti svoje veliko znanje i umijece kada je rijec o pjesmama na zensko dijete jer je radjala i podigla samo musku djecu: pet sinova, od kojih je Hamdija bio najmladji. Zbog teskog ostecenja vida Hamdija je u ranom djetinjstvu, ali dovoljno odrastao da bi mogao pamtiti pjesme, mjesecima morao nositi zavoj na ocima. Tako je bio upucen da se stalno nalazi u majkinom drustvu, a kako su joj - i zbog rucnog rada, i zbog pjesme - cesto dolazile zene, a i ona isla u komsiluk, djecak Hamdija bio je cesto u prilici da slusa pjesme, i one su mu se urezivale u sjecanje. Tako je Hamdija od sve brace zapamtio najveci broj pjesama i umio ih je najljepse pjevati. Porodicni cuvar tradicije, majka Serifa, nalazila je za potrebu da u nizu navrata nedvojbeno oznaci svoga nasljednika rijecima: "Ti, Hamdija, najljepse pjevas!"
Sirenju Sahinpasiceva repertoara znacajno je doprinijela okolnost da je on, pohadjajuci medresu (srednju vjersku školu), proveo nekoliko godina u Skoplju, gdje je uz nove pjesme na bosanskom (od bosnjacke zajednice koja je zivjela u tom gradu), naucio i one na turskom i albanskom. Konacno, za uoblicavanje profila ovog pjevaca od trajne, dugogodisnje i (nekoliko) decenijske vaznosti bila je okolnost da je on iz djetinjstva izasao sa trajnim ostecenjem vida, te je bio odsudno upucen na slusanje i pamcenje, sto je bitno uticalo na zaokruzivanje njegove pjevacke licnosti.
Sahinpasiceva porodica bila je jedna od onih koje su se nakon austrougarske okupacije 1878. godine iselile iz Bosne, nasavsi utociste u Sandzaku, koji je do zavrsetka Balkanskih ratova (1912) ostao pod osmanskom vlascu. Tako je porodica Sahinpasic, sklona pjesmi, znacajno prosirila svoj pjevacki repertoar u novoj sredini. Uza sve izneseno, Hamdija Sahinpasic svoj ce pjevacki repertoar konacno uobliciti dosavsi u Sarajevo kao cetrdesetgodisnjak, u vrijeme svoje pune pjevacke snage." (Izvor: Ibidem)
Karakteristicne motive u sevdalinkama Hamdije Sahinpasica rezimira dr. Aisa Softic:
- Sevdalinke koje pocivaju na ljubavnoj igri, koja najcesce ima za cilj priznanje ljubavi;
- Sevdalinke koje pjevaju o ljubavnoj ukletosti;
- Sevdalinke koje su zasnovane na odbojnom odnosu prema tudjini i tudjincu;
- Djevojacki ili momacki prkos;
- Sevdalinke koje pjevaju o ljubavi sa preprekama;
- Ljubavni rastanak i s tim povezano dugo cekanje;
- Ostavljena djevojka ili ostavljeni momak;
- Sevdalinke koje se zasnivaju na ljubavnom susretu;
- Sevdalinke u kojima preovladavaju saljivi motivi;
- Sevdalinke sa naglasenom ljubavnom zudnjom;
(Izvor: Aisa Softic: Sevdalinke Hamdije Sahinpasica. U: Bosnjacka knjizevnost u knjizevnoj kritici. Knj. 2. Sarajevo, 1998., str. 219-220.)
Hamdija Sahinpasic umro je u Sarajevu, proljeca 2003. godine.
BISERI SEVDAHA IZ REPERTOARA HAMDIJE SAHINPASICA
1. BEG ALI-BEG ICINDIJU KLANJA
Beg Ali-beg icindiju klanja,
Siv mu soko na serdzadu pada.
Nema kade selam da predade,
Vec on pita sivoga sokola:
"Siv sokole, sivoga ti perja,
Jesi l' skoro od Bosne ponosne?
Igraju li ati Atlagica,
Sijaju li toke Sijercica,
Sijevaju li sablje Fejzagica,
Pucaju li puske Djumisica?"
2. DOCKAN PODJOH IZ MORICA HANA
Dockan podjoh iz Morica hana,
a djevojka iz topla hamama.
Ja joj rekoh i dva i tri puta:
"L'jepa curo, uklon' mi se s puta,
il' s' ukloni, il' lice zakloni,
zenjen nisam, belaj ce te snaci!"
Nit' se htjede cura ukloniti,
niti htjede lice zakloniti,
a ja podjoh da mimo nje prodjem,
zakaci mi kopca od caksira,
za njezine dzamfezli dimije;
ja se sagoh da kopcu otkacim,
zakaci mi toka od sahata,
za njezine dizije dukata,
a ja podjoh da toku otkacim -
smrsise se brci i solufi!
3. UMRIJEH, MAJKO, UMRIJEH
Umrijeh, majko, umrijeh,
ostadoh željan Umije!
"Prodji se, sine, Umije,
Umija jedna u majke!
Napravi dvore, Salkane,
dovedi vodu pred dvore,
napravi cesmu sarenu,
posadi ruzu rumenu,
doci ce cure na vodu,
da toce vodu studenu,
da beru ruzu rumenu,
ti biraj, Salko, najbolju!"
4. PODJOH NA VODU, NE ZNAM NA KOJU
Podjoh na vodu, ne znam na koju,
podjoh kroz goru, ne znam kroz koju,
sretoh devojku, ne znam cija je.
Pitam: Cija si? Nehce da kaze:
"Ja sam devojka neznana momka!"
Ti si, devojko, ruza rumena!
"A ti si, momak, ruzin pupoljak!"
Ti si, devojko, guzva bisera!
"A ti si, momak, pod biser dukat!"
Ti si, devojko, jarko sunasce!
"A ti si, momak, za suncem oblak!"
5. SAN ZASPALA DILBER FATMA U BASCI
San zaspala dilber Fatma u basci,
na dragoga b'jeloj ruci s burmama.
Budilo je mlado momce s pjesmama:
"Ustaj, Fato, sabah zora bijel dan,
sad ce doci sva taslidzka gospoda,
i pred njima Zlatarevic Mujaga,
u ruci mu od sedefa tambura,
sitno kuca, a jasno popijeva:
'Listaj goro, zbogom draga, ja odoh!'"
6. RAZBOLJE SE ZARKA…
Razbolje se Zarka na majcinom krilu,
pitala je majka: Sta je tebi, Zarka?
"Ne pitaj me, majko, moram umrijeti!"
Je l' ti zao, Zarka, sitnijeh sokaka?
"Nije meni zao sitnijeh sokaka,
ni po njima, majko, mladijeh momaka,
vec je meni zao katanina mlada!"
7. ZAPJEVALA BULBUL PTICA
Zapjevala bulbul-tica, misli zora je:
"Ustaj, Fato, ustaj, zlato, d'jeli darove!"
"Ja sam luda, ja sam mlada, nemam darova!"
"Kad si luda, kad si mlada, što se udajes?"
"Moj bulbule, moj sumbule, nije do mene:
mene majka sama dala, nisam ni znala!
Kad mi babo svilu rezo, misljah Bajram je,
kad mi majka kose ceslja, mislim petak je,
kad me svati povedose, mislim tetki cu,
kad unidje svekar-babo, mislim otac mi,
kad unidje svekrvica, mislim majka je,
kad unidje djuvegija, mislim komsija!"
8. DJEVOJKA JE RUZU BRALA
Djevojka je ruzu brala,
s ruzom je zaspala,
budilo je mlado momce:
"Ustani, djevojko!
Ruza ti je uvehnula,
sto si je nabrala,
dragi ti se ozenio
sto si ga voljela!"
9. POVILA SE VITA LOZA VINOVA
Povila se vita loza,
vita loza vinova,
povila se oko toga,
b'jela grada Budima:
to ne bila vita loza,
vita loza vinova,
vec to bilo mlado momce,
mlado momce i draga,
koji su se od malehna
do golema gledali.
Dodje zeman, po zemanu,
da se mladi rastaju,
rastavlja ih jedna cura,
jedna cura Budimka…
10. MOJ PENDZERU, MOJ GORKI CEMERU
Moj pendzeru, moj gorki cemeru,
Bio si mi sladji od secera,
A sad si mi gorci od cemera!
Star me prosi, a mlad me kupuje,
Voljase me starom pokloniti,
Nego mladom za blago prodati.
Volim mladom biti robinjica,
Nego starom biti kadunica!
Staro vojno - drvo javorovo,
Kisa pada, javor drvo truhne!
Mlado vojno - u bostanu lale,
Kisa ide, lale zelenije,
Sunce grije, lale zelenije!
11. SJAJ MJESECE DO ZORE…
Sjaj mjesece do zore, ne zalazi rano je;
Skoro sam se zenio i devojku doveo.
Uranila nevjesta, kraj zaove stanula,
Kraj zaove stanula, grozne suze ronila.
Pitala je zaova: "Sta je tebi, nevjesta?"
"Ne pitaj me, zaova, zalosna sam, nesretna!
Zalosna sam, nesretna, za prvijem sevdahom!"
"Suti, jadna nevjesta, cuce tebe svekrva!"
"Neka cuje, vallahi, kad je srce zalosno!"
12. VISE NECU KROZ MOCEVAC POCI
Vise necu kroz Mocevac proci,
u Mocevcu nema djevojaka,
sto je valjalo, sve se razudalo,
sto j' ostalo, za mene pristalo!
"A vallaha, nema ni momaka,
sto bi dike, ode u vojnike,
sto je ostalo, za nas ne pristalo!"
13. TURUNDZA JE KRAJ DZENNETA RASLA
Turundza je kraj dzenneta rasla,
Kraj dzenneta i kraj dzehennema,
Na dzehennem grane naslonila,
Ona gleda na sred dzehennema,
Kako gore dva mlada becara:
"Selam ces nam nasim jaranima,
Sto gledaju - nek' ne ostavljaju,
Jer je teska djevojacka kletva:
Kad uzdahne do neba se cuje,
Kad zaplace i Bogu je zao!"
14. DRUG SE DRUGU ZALI NA ÐEVOJKU
Drug se drugu zali na djevojku:
"Vjeran druze, ne vjeruj djevojci:
Mene draga triput prevarila,
Jednom rekla: Dodj' dragi pod pendzer!
Drugom rekla: Dodj' u bascu, dragi!
Trecem rekla: Dodj' na vodu, dragi!"
15. KAHVU MI DRAGA ISPECI
Kahvu mi draga ispeci,
Taman duso za mene,
Jer ja cu doci oko pola noci,
Kraj tebe.
Ti meni cigar napravi,
Taman, duso za mene.
Jer ja cu doci oko pola noci,
Kraj tebe.
Po noci mi ne trebas,
Kad me mladu ne gledas,
Jer si rek'o,
Da si drugu dragu vec stek'o!
"Nisam, vjera, ubila te draga nevjera!"
P.S. Ovaj je originalan tekst ove prelijepe pjesme, ali je kasnije nakaradno ispravljan i korigiran. Sahinpasic je ovu, kao i brojne druge pjesme, naucio od svoje majke.
16. OJ, BOGA TI SIVA 'TICO SOKOLE
Oj, Boga ti, siva 'tico sokole,
Aman, aman sokole?
Jesi l' skoro od te Bosne ponosne,
Aman, aman ponosne?
Jesi l' skoro moju Fatu vidio,
Aman, aman, vidio?
Nosi li se kao sto se nosila,
Aman, aman nosila?
Nosi l' Fata od sedefa nanule,
Aman, aman nanule?
Nosi l' Fata od dzamfeza dimije,
Aman, aman dimije?
17. OJ, DJEVOJKO, DUSO MOJA
Oj, djevojko duso moja,
Cim mirisu njedra tvoja,
Il' dunjom, il' narandzom,
Il' smiljem, il' bosiljem?
Oj, djevojko!
"Oj, Boga ti, mlad junace,
moja njedra ne mirisu,
niti smiljem, nit' bosiljem,
niti dunjom, nit' narandzom,
vec dusom djevojackom!"
18. CADOR PENJE BEZE LJUBOVICU
Cador penje beze Ljubovicu,
Prema kuli bega Bajram-bega.
Gledala ga seka Bajram-bega,
Gledala ga, pa je govorila:
"Mili Boze, lijepa junaka!
Lijep li je danju za gledanje,
Kakav li je nocu za ljubljenje?!"
19. ICINDIJA, SUNCE ZALAZASE
Icindija, sunce zalazase,
Gondje Meho s majkom vecerase.
Dolazi mu kona iz mahale:
"Kako mozes, jado, vecerati,
Eno ti se udaje djevojka,
Da za koga ni po jada tvoga,
Vec za tvoga prvoga jarana!"
20. POLECELA DVA VRANA GAVRANA
Polecela dva vrana gavrana,
Uz carsiju ispred bazerdzana.
Bazerdzani redom cohu rezu,
A moj dragi dibu i kadifu.
Poreza se po desnici ruci,
Po zlu mjestu, po malome prstu.
"Bolan, dragi, boli li te ruka?"
"Ne boli me, moja b'jela ruka,
vec me boli srce za djevojkom!"
Pripjev:
Oj, djerdane, moj djerdane,
Siri grane, jablane,
Ne daj zori da svane!
IZVORI:
1) SAHINPASIC, Hamdija. 2002. Po Taslidzi pala magla: Narodne pjesme iz Sandzaka po pjevanju Hamdije Sahinpasica iz Pljevalja. 2. izdanje. Sarajevo: Zavicajni klub Pljevljaka i prijatelja Pljevalja iz Bosne i Hercegovine.
2) MAGLAJLIC, Munib. Pjevac i pripovjedac Hamdija Sahinpasic. Znakovi vremena [Sarajevo] 2002; Vol. 5, br. 15, str. 294-319. (dostupno online na adresi: www.ibn-sina.net)
3) SOFTIC, Aisa. Sevdalinke Hamdije Sahinpasica. U: Maglajlic M., Buturovic Ð. Bosnjacka knjizevnost u knjizevnoj kritici. Knjiga 2. Alef, Sarajevo, 1998., str. 216-224.
|
