Selim Salihovic - pjevac i sazlija

Selim Salihovic (1910.-1988.) iz Janje kod Bijeljine bio je jedan od posljednjih "vjerodostojnih bastinika naseg usmenog pjesnistva" (Munib Maglajlic).
Osobenost njegova pjevanja se ogledala u tradicionalnom nacinu interpretiranja sevdalinke uz saz kao i cistoti teksta.

"Bogato muzicki obdaren, on je u ranom djetinjstvu zavolio pjesmu, prije svega sevdalinku, kao i saz, instrument kojim je ona cesto pracena, pogotovo u pjevanju muskaraca… Salihovicev repertoar cini nekoliko desetina pjesama, pretezno lirskih, a zatim balada i romansi.

Salihovic je jasno i snazno izrazena individualnost, sto je bilo neobicno vazno i za njegovo izrastanje u samosvojnu pjevacku pojavu.
Na cudesan nacin Selim Salihovic je ocuvao dostojanstvo istinskog, samosvojnog i samoniklog narodnog umjetnika…
Samoniklog, naravno, na zasadama visestoljene tradicije pjevanja bijeljinskog kraja u kojem je odrastao i proveo zivot, jer Salihovic nije - kao sto se to cesto u primjeru istaknutijih pjevaca da ustanoviti - pripadao porodici koja je u svojoj sredini poznata po sklonosti za pjesmu.
Selim Salihovic je rano postao svjestan izvornosti i vrijednosti onoga sto pjeva i sa godinama se sve vise ucvrscivao u tom uvjerenju…

Medju sevdalinkama koje Salihovic pjeva, prateci se sazom, uocljiv je sloj bekrijskih ili aksamluckih pjesama, koje ovaj sazlija izvodi sa posebnim uzitkom. To su pjesme Kadiraga Skadranine, Nas trojica setasmo sokakom, Tri djevojke strazu postavile, Pita Fata Halil mejhandziju, Moj sumbule sto si uvehnuo, S one strane vode Sane, Djevo, djevo sto mi ljubav kratis, Ne asikuj Mujo, Mujo kuje konja po mjesecu, Moj nevene sestopere i posebno pjesme Eno zora, svanut mora te Jutros rano podranila danica.

Slusajuci Salihovicevo pjevanje i u poznim godinama primjetan je topao, lijep i cist glas, pravilan izgovor, uzivljavanje u pjesmu cija je poetika naglasen sirokim dijapazonom dinamickog nijansiranja; recenica sirokog daha, sa svrsishodnom upotrebom melizama i ukrasa, te jedva primjetno nijansiranje u tempu sto proizilazi iz ekspresivnosti teksta." (Izvori: Munib Maglajlic, Usmeno stvaralastvo od stvaralaca do sakupljaca. Tuzla, 1989., str. 100.; Tamara Karaca-Beljak, Sevdalinka, melopoetski oblik bosanskohercegovacke gradske sredine. Sarajevo, 2002., str. 85.)


Pjesme iz repertoara Selima Salihovica


1. POD SKOCICEM TRAVA POTRVENA

Pod Skocicem trava potrvena,
Potrle je skocicke spahije,
Igrajuci, konje talumeci,
Ponajvise Dervis-begov djogo.
Da mu beze dizgin ne priteze,
Skocio bi gradu na bedeme,
Sa bedema kuli na pendzere,
Sa pendzera dragoj u duseke!

2. JA POSETAH RAHICKIM SOKAKOM

Ja posetah rahickim sokakom,
Kad Rahicke beru seftelije.
Ja zaiskah jednu sefteliju,
Draga meni - dvije iz njedara!

3. JUTROS RANO PODRANILA DANICA

Jutros rano podranila danica,
Za danicom ogrijalo sunasce,
Bekri Meho na kraj sofe sjedjase,
L'jepu Ajku na kriocu drzase,
Pa je ljubi kraj desnoga solufa,
Ona njega kraj mrkoga fesica,
Usta Meho, hitro cizme oblaci,
Ajka mu se u njedarca uvlaci…

4. GLEDALI SE MUJO I NIZAMA

Gledali se Mujo i Nizama,
Gledali se tri godine dana.
Kad cetvrta nastala godina,
Umrije Muji lijepa Nizama.
Mujo joj je turbe sagradio,
Svako jutro mezar oblazio.
Jedno jutro Mujo poranio,
Poranio mezar da obidje,
Kad Nizama u turbetu klanja,
U ruci joj tespih od merdzana.
"Daj, Nizama, da ti ljubim lice!"
"Ne ljubi se lice iz zemljice!"
Podje Mujo da Nizamu ljubi,
Ona mu se gaib ucinila.
Uze Mujo tespih od merdzana,
Tespih mu se u ruci stopio!


5. MOGU L' HANKO NOCITI

"Mogu l' Hanko nociti,
Mogu l', duso, nociti?"
"Mores stici, Bog t' ubio, i kuci,
Jos je rano do noci."

"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Ja sam momak umoran,
Ja cu odmah zaspati."

"Prostrite mu na basci!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More kruska opasti,
Siromaha prepasti!"

"Prostrite mu na cardak!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Cardak ce se srusiti,
Siromaha ubiti!"

"Prostrite mu kraj vatre!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More ziza skociti,
Siromaha sprziti!"

"Prostrite mu kraj mene!"
"Deder Hanko, Boga ti,
Deder Hanko, dina ti,
Kraj tebe cu spavati,
Ruse kose mrsiti,
B'jelo lice ljubiti,
Carne oci mutiti!"

6. S ONE STRANE VODE SANE

S one strane vode Sane,
Platno bijeli dilber Sajma.
U ruci joj hamajlija,
S njom se Sajma zaklinjase:
"Jes' tako mi hamajlije,
Necu ljubit' jabandzije,
Vec komsiju najblizega,
Mome srcu najdrazega!"

7. ÐUGUM KUJE ÐUGUMDZIJA MUJO

Djugum kuje djugumdzija Mujo,
Djugum kuje, daleko se cuje,
Bakrom kuje, srmom oblijeva,
Djugum kuje, djugumu govori:
"Moj djugume, moj bakreni sude,
Ko li ce te na vodu nositi,
I sa vode kuci donositi,
Po mahali tobom jordamiti?
Rad bih znati i fajdu imati,
Pa cu ici hodzi na zapise,
Neka gleda u svome Citabu,
Hoce l' djugum nositi Hajrija,
Sumbulusom do Sumbul-cesama.
Ako hodza vidi u Citabu,
Da ce djugum nositi Hajrija,
Sjutra cu je zaprosit' od babe!
Ako hodza bude razvidio,
Da mi Hajrija nije sudjenica,
Salupacu srmali djuguma,
Sto ga kovah devet godin' dana!"

8. MUJO KUJE KONJA PO MJESECU

Mujo kuje konja po mjesecu,
Mujo kuje, a majka ga kune:
"Sine Mujo, ziv ti bio majci,
Ne kuju se konji po mjesecu,
Vec po danu i zarkome suncu!"
"Mila majko, ne kuni me mlada,
znas kad meni na um padne draga!
Ja ne gledam sunca nit' mjeseca,
Nit' moj djogo mraka nit' oblaka,
Nit' moj djogo Drine, vode hladne!"

9. MOJ NEVENE, SESTOPERE

Moj nevene, sestopere,
Zasto si mi uvehnuo?
Il' ti zmija kor'jen grize,
Il' te voda potkopava?
"Nit' mi zmija kor'jen grize,
nit' me voda potkopava!
Dvoje su me milovali,
Na mene se naslonili,
Zato sam ti uvehnuo!"

10. PITA FATA HALIL MEJHANDZIJU

Pita Fata Halil mejhandziju:
"Je l' moj Meho nocas ovdje bio?"
"Jeste, bogme, Mehagince mlada,
od aksam do bijela dana.
Do ponoci sto je rahat bio,
Pred sabah je sahat polomio.
Polomi mi case i sahane,
A pred zoru ode niz mahale.
Jos je rek'o ko za njega pita,
Nek' uzalud za njime ne skita,
On ce doci kad ga merak prodje!"

11. ZAPROSIO ALIJA

Zaprosio Alija u matere Sevliju.
Ne da majka Sevliju,
Vec mu daje Hajriju.
Nece Hajra da radi,
Vec se s majkom inadi.
Kad to cuo Alija,
On poteze handzara,
Pa udari Hajriju,
Posred prsa, kraj srca!

12. U GRADACCU, GRADU BIJELOME

U Gradaccu, gradu bijelome,
Gradila se B'jela dzamija!
Gradio je Mujo neimare,
Alem mece Husein-kapetane.
Alem mece, alem stati nece:
"Stan' aleme, stan' dragi kamene!"
"Necu stati, dzamija ce pasti,
pod dzamijom cetiri mezara:
dva momacka, a dva djevojacka.
Momci bili mladi nezenjeni,
A djevojke nicah ne imale!"



13. UMIHANA HADZI JUSUFOVA

Umihana hadzi Jusufova,
Na Vrbasu abdest uzimala.
Kraj Vrbasa djugum ostavila,
Na djugumu fesic s dukatima.
Papuce je vodi okrenula,
Anteriju, u Vrbas bacila,
Nek' svi misle da se utopila!
Sva gospoda vodi doletjela,
Niko ne sm'je u Vrbas, u vodu,
Osim jednog deli-Ibrahima!
On Vrbasu mutnom dotrcao,
Pa on baca djuzel odijelo,
On ce skocit' u Vrbas, u vodu;
Al' se neko iz djul-basce javlja:
"Ne budali, deli-Ibrahime!
Ne muci se, ne skidaj odijela.
Nisam mlada u vodu skocila,
Vec sam mlada lice umivala,
Da ga ljubi deli-Ibrahime!"

14. POD MOSTAROM TA ZELENA LIVADA

Pod Mostarom ta zelena livada, 
s kraja na kraj djul-beharom procvala, 
a na sr'jedi crvenika jabuka. 
Pod njom sjedi Sahin Mevla ljepojka, 
u ruci joj ogledalo i surma, 
pa navlaci kara-krzli obrve. 
Ona misli da je niko ne gleda, 
al' je gleda mlad mujezin s munare, 
gledajuc' je ne umjede uciti, 
vec on poce po munari pjevati: 
"Ja kakve su kara-krzli obrve, 
odnesose moju pamet do mrve!" 

15. DJEVO, DJEVO

Djevo, djevo,
Sto mi ljubav kratis,
Sto mi ljubav, slatka djevo,
Za ljubav ne vratis?

Djevo, djevo,
Ubila te tuga,
Sto od mene, slatka djevo,
Trazis boljeg druga.

Djevo, djevo,
Ubila te tama,
Sto si mene, slatka djevo,
Ostavila sama!

16. TRAVU PASE KIKAVO JELENCE

Travu pase kikavo jelence,
Sahat pase, po dva osluskuje.
Pitalo ga lijepo djevojce:
"Oj, Boga ti, kikavo jelence,
Sto ti travu na sahate pases,
Sahat pases, po dva osluskujes?"
"Ne pitaj me, lijepa djevojko!
Imao sam kosuticu dragu,
Jutros mi je lovci ulovise!"
Progovara lijepa djevojka:
"Oj, jelence, jadne ti smo srece!
Ja imadoh dragog u mahali,
Pa mi ga je druga premamila.
Da Bog da se druga pomamila,
Pa mamena po gori hodila,
Travu jela, s lista vodu pila,
Studen kamen pod glavu metala,
Vedrijem se nebom pokrivala!"

17. ENO ZORA, SVANUT' MORA

"Eno zora, svanut' mora,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"

"Nije zora, vec je hora,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"

"Eno ezan sa munare,
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga duso, da idem!"

"Nije ezan, vec Murtezan,
ostani, jangin-dragi, jos malo,
prilezi, asik-dragi, kraj mene!"

18. ZASPALA DJEVOJKA

Zaspala djevojka,
Br'jegu na kamenu.
Siv je soko budi:
"Ustani djevojko,
Sabah ce ti proci,
Dragi ce ti doci!"
"Nek' mi sabah prodje,
dragi nek' mi dodje!"

19. NE ASIKUJ, MUJO

Ne asikuj, Mujo,
ne asikuj, duso,
Ne asikuj, srce moje,
Ne vezi sevdaha.

Od sevdaha, Mujo,
Od sevdaha, duso,
Od sevdaha, srce moje,
Goreg jada nema.

Ni bolesti, Mujo,
Ni bolesti, duso,
Ni bolesti, srce moje,
Od asikovanja!

20. TRI RAHICKE SETAJU SOKAKOM

Tri Rahicke setaju sokakom,
Izmedju se mlade besjedile:
"Ko li ce nam obrat' seftelije?"
Jedna veli: "Brcanske bekrije!"
Druga veli: "Tuzlanske delije!"
Treca veli: "Mlade Sarajlije!"

21. KONJA KUJE DIZDAREVIC MEHO

Konja kuje Dizdarevic Meho,
Konja kuje, konj mu ne miruje.
"Stan' dorate, stani doro,
Stani dobro moje,
Ne kujem te da te preprodajem,
Vec te kujem da s tobom putujem,
Da putujem sebi po djevojku!
Ako Bog da, pa je dovedemo,
Zlatne cu ti ploce udariti,
Zlatne ploce i srebrne cavle!"

22. U TRAVNIKU, NA DALTABANIKU

U Travniku, na Daltabaniku,
Prodaje se bejaz anterija,
Prodaje je zendjil udovica,
Prodaje je jer je sirotica.
Kupuje je Travnicanin Mujo,
Namece se Sarajlija Salko:
"Man' se Salko, zendjil udovice,
I njezine bejaz anterije!
Za pasom mi dvi puske male,
Obje male bez kremena pale,
Ubicu te, zalosna ti majka!"

23. KADIR-AGA SKADRANINE

Kadir-ga Skadranine,
Skroj mi curak, zima mi je.
I dimije dzamfezlije,
I dimije uckurlije.
Skroj mi curak, ogrni me,
Pa u djerdek povedi me!

24. BANJA LUKO, NA KRAJINI FALA

Banja Luko, na Krajini fala,
Niko ne zna nicijega hala.
Icindija, stize haberdzija,
Utopi se Mujo Celebija,
Utopi se ata kupajaci,
Na Vrbasu, usred Banja Luke.
Njega zali i staro i mlado,
A najvise Mujina djevojka!

25. STO 'NO NEJMA OD DRINE VEDRINE

Sto 'no nejma od Drine vedrine,
I habera od moga dragoga:
Il' boluje, il' asikuje,
Ili ga je druga premamila?
Ja da Bog da, te se pomamila,
Pod pomame po gori hodila,
I u gori nogu salomila!
Literatura

1. DIZDAR, Hamid. 1953. Ljubavne narodne pjesme iz Bosne iHercegovine. Sarajevo: "Seljacka knjiga".
2. KARACA, Tamara B. 2002. Sevdalinka: Melopoetski oblik bosanskohercegovacke gradske sredine. Sarajevo: Muzicka akademija.
3. MAGLAJLIC, Munib. 1989. Usmeno stvaralaštvo od stvaralaca do sakupljaca. Tuzla: "Univerzal".
4. MESIC, Salih. 1976. Sa gornjeg cardaka. 120 pjesama iz zbirke Saliha Mesica. Priredili: Munib Maglajlic i Smail F. Terzic. Predgovor: Munib Maglajlic. Tesanj: Narodni univerzitet. 
5. ZERO, Muhamed. 1995. Sevdah Bosnjaka. Sarajevo: "Ljiljan".